PROIZVODNJA SADNOG MATERIJALA

Obzirom da se često upotrebljava izraz ”in vitro”, biljno tkivo ili meristem, želimo Vam objasniti , šta je to ustvari i o čemu se radi.

Kultura  biljnih tkiva iz ćelija “in vitro” (kultura u staklu) vrlo je zanimljiva metoda vegetativnog razmnožavanja biljaka, pri kojoj se iz sitnih delova tkiva ili ćelija mogu proizvesti biljčice. Ova metoda  ima mnoge prednosti u odnosu na proizvodnju presadnica u plasteniku, ali je mnogo komplikovanija i skuplja. Međutim, zato se na vrlo malom prostoru može  proizvesti veliki broj sadnica. Metodom razmnožavanja biljaka, koje su dobijene izolovanjem meristemskog tkiva iz vršnih pupova, moguća je proizvodnja sadnog materijala oslobođenog patogenih klica, posebno virusa koji su danas vrlo veliki problem u voćarstvu , šumarstvu ili povrtarstvu.

 

 

Posebno je zanimljivo što se na ovaj način mogu uzgojiti mnoge biljne vrste kojima u prirodi preti izumiranje, čime bi se moglo pridoneti, tj. očuvati biološke raznolikosti .

Metoda kulture tkiva i biljnih ćelija “in vitro”, koristi se za vegetativno razmnožavanje brojnih biljnih vrsta, posebno onih koje stvaraju malu količinu semena, čije seme ima slabu klijavost ili je sterilno a teško  se razmnožavaju vegetativnim putem. In vitro sa specijalnom  hranjivom  podlogom može se nadoknaditi potrebne hranjive materije. Ovom tehnologijom razmnožavanju se razne ukrasne biljke , u našem konkretnom slučaju  je to razmnožavanje PAULOWNIE BELLISSIE.

PROCES PROIZVODNJE

Za uvođenje u “in vitro” kulturu, biljke se pripremaju. U kontrolisanim uslovima, iz sitnih delova biljaka, na hranjivoj podlozi uzgajaju se male presadnice, koja omogućava njihov normalan rast i razvoj.

Ovaj postupak se naziva mikrorazmnožavanje.  

Prvo sledi faza umnožavanja, zatim ukorenjavanja. Presadnice se mogu proizvesti iz pojedinačnih ćelija iz kojih nastaje  (kalusno tkivo, kojem pomoću biljnih hormona potstičemo rast), iz adventivnih izdanaka, iz meristemskog tkiva vršnih pupova ili stolona. Kako je podloga povoljna za razvoj velikog broja patogena, treba paziti da pri rukovanju sa sadnim materijalom uvek vladaju potpuno sterilni uslovi.

Hemijski sastav podloge se razlikuje i zavisi od biljne vrste.

Hranjiva podloga sadrži: makro i mikroelemente, organske materije (saharozu), vitamine, biljne hormone i agar. Omer biljnih hormona bitan je, jer utiče na formiranje i razvoj stanica izdanka, korena ili kalusnog tkiva. Hranjiva podloga za razmnožavanje sadrži fitohormon citokinin koji pospešuje stvaranje postranih /bočnih/ pupljaka.

 

POSTUPAK

Smešu mešamo prema određenoj recepturi te ih zagrevamo do temperature 95-98 º C. Merimo pH vrednost otopine koja za većinu vrsta treba iznositi pH 5-6 te vršimo korekcija pH dodavanjem kiseline ili lužine. Pripremljenu otopinu razlijemo u dno staklenih bočica, koje nakon toga složimo u uređaj za sterilizaciju (autoklav).Nakon provedene sterilizacije pripremamo majčine biljke za uvođenje u kulturu “in vitro”. Odabiramo sortno čiste i zdrave biljke te pripremamo početni material za razmnožavanje (eksplantat). 

Ako želimo proizvesti presadnice iz meristemskog tkiva vegetativnog vrha prvo, odabrane delove biljke podvrgavamo površinskoj sterilizaciji. Nakon toga se vrši izolacija meristemskog tkiva vegetacionog vrha u laminaru, koji osigurava sterilne uslove.

 

 

Izdvojen eksplantat brzo se prebacuje na pripremljenu hranjivu podlogu, kako bi se izbeglo isušivanje tkiva. Bočice se slažu u klima komoru u kontrolisane uslove (temperature, vlage i svetlosti) te u njoj započinje proces razmnožavanja.Biljke se vade iz staklenih posuda, čiste od medija , kako bi se mogle staviti na ukorenjavanje.

Priprema se nova hranjiva podloga, za ukorenjavanje, koja sadrži hormon auksin.

Auksin zaustavlja postrani /bočni/ rast i razmnožavanje biljke, a potstiče stvaranje i razvoj korena.

Hranjiva otopina se sipa u nove staklene bočice te se u svaku presađuje po nekoliko biljaka. Staklenke se zatvaraju i ponovo vraćaju u klima komoru.

AKLIMATIZACIJA

Kada biljčice narastu, moraju se pripremiti za iznošenje  u spoljašnje  uslove  (in vivo). Biljke se čiste od hranjive podloge, prenose u plastenik te se presađuju u kontejnere u dezinfikovani supstrat, uz zaštitu od širenja vektora zaraza.

Unose se u male plastične tunele zaštićene od svetlosti u kojima vladaju uslovi visoke relativne vlage vazduha, oko 95 %, koju postižemo uređajem za fino orošavanje i temperature od oko 25°C.

Presadnice se postepeno privikavaju na smanjenje relativne vlažnosti. Prvi dan se izlažu svetlosti samo sat vremena, a svaki sledeći dan se biljke izlažu nešto dužem periodu osvetljenosti kako bi se privikle na prirodno osvetljenje.

Relativna vlaga se prati uz pomoć higrometara i postepeno se smanjuje tokom desetak dana.

Aklimatizacija traje 6 – 12 nedelja, a nakon toga su biljke spremne za život u prirodnim /“in vivo”/ uslovima.

 

Uzgoj sadnica za jednu proizvodnu sezonu započinje u oktobru tekuće godine i završava se u aprilu naredne. Suština je da se u tom periodu proizvedu sadnice koje imitiraju dvogodišnje biljke, prošle kroz specifičan oblik jarovizacije, da bi kondicionirane bile spremne u maju za rasađivanje na stalno mesto.

Treba da imaju dobro razvijen korenov sistem a da visina nadzemnog dela biljke ne prelazi 13-16 cm.

Biljke rasađene na stalno mesto u početku ukorenjavaju i prilagođavaju se uslovima spoljnje sredine i za to vreme nadzemni deo miruje /oko/ 20 dana da bi kasnije kada  ukoreni počeo intenzivno da se razvija i raste.

Potrebna vam je pomoć u izboru sadnica i održavanju? Javite nam se: